Krusevo

Gora Daleka i Sama

28.01.2007.

MUHADŽIRLUK KAO SUDBINA

 

 

 

 

Sadik Idrizi

 

 MUHADŽIRLUK KAO SUDBINA

 

 

 

            Riječ muhadžirluk je veoma frekfrentna u našem jeziku. Javlja se u više oblika i varijanti, ali uvijek sa istim ili sličnim značenjem. Zapravo, ona označava seobu, izbjeglištvo, napuštanje rodnog mjesta (zavičaja, domovine). Imenica izvedena od ove riječi, muhadžir, označava iseljenika, izbjeglicu, bjegunca, emigranta. U goranskom govoru postoje oblici madžir i madžirlak sa istim značenjem.

            Inače, riječ muhadžirluk je arapskog porijekla i u njenoj osnovi je riječ hidžra, što zapravo  znači napuštanje svog mjesta zbog očuvanja vjere, u konkretnom slučaju Islama. Hidžru, presljenje Muhameda a.s. iz Meke u Jasrib (Medinu) 622. godine po julijanskom kalendaru, je halifa Omer 17 godina docnije odredio kao početak islamske vjere. Od te godine i počinje islamsko računanje vremena, to je prva hidžretska godina. 

            Muhadžirluk nije obično preseljenje, mada se vremenom sve više koristi za svaki vid napuštanja svog mjesta. Hidžra i muhadžirluk predstavljaju preseljenje u cilju zaštite i očuvanja Islama. Muhamed a.s. je upućivao muslimane da ne trpe vjersko nasilje, već da odu tamo gdje će biti slobodni u ispovjedsnju svoje vjere. A na svijetu sigurno postoje takva mjesta. I u Kuranu, u Suri An-Nisa, govori se o ovome : ”Kada budu uzimali dušu onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: ”Šta je bilo s vama?” -“Bili smo potlačeni na Zemlji”, odgovoriće, -“Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli iseliti?” reći će meleki, i zato će  njihovo prebivalište biti džehenem, a užasno je on boravište.”[1] U istoj Suri još stoji: ”Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojih neprijatelja, i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna.”[2]

            Stanovnici Gore su došli odnekud i seoba je u njihovom genu. Oni su doživjeli izgon u vrijeme prihvatanja bogumilstva i bili surovo kažnjeni. Kao Torbeši, što je jedno od imena za Bogumile, naselili su planinske i skrovite predjele Zapadne Makedonije, Kosova i Albanije. Interesantno je da srpski naučnici, kao po nekom  pravilu, izbjegavaju upotrebu naziva Torbeš, bilo da se odnosi na Gorane ili Župljane. Za razliku od njih susjedni ga Albanci  i danas koriste, mada najčešće  sa pežorativnim značenjem.

Naziv Torbeš najvjerovatnije potiče iz ranijeg vremena, tj. iz perioda širenja bogumilskog pokreta na Balkanu. Ovu tezu zastupa i Nazif Dokle, inače i sam porijeklom iz albanskog dijela Gore. Mislim da je Torbeš jedan od naziva za Bogumile, pored već poznatih – Babuni, Katari, Albižani, Kuduđeri (postoji toponim Kuduđer kod Šištevca). ”Kretanje Bogumila je išlo u tri pravca: Skopje – Tikveš – Reka – Gora – Đakovo (kao patronim) – Bosna, gdje se zaustavljaju; Skopje – Bitola – Trbač (Golo Brdo) – Trbač (Valona) – Napoli je drugi pravac; Makedonija – Mala Azija je treći pravac. U prvom pravcu Torbeši stvaraju kompaktne naseobine, dok su iza drugih pravaca ostali odjeci evropskog heretizma”.[3]  Bogumili su posebno  proganjani tokom XII i XIII vijeka i u bugarskoj i u srpskoj državi. Obračun sa njima je bio surov, pa su bili primorani da se sklanjaju i bježe u planinske i skrovite predjele kakvi su oni u kojima danas žive Torbeši. Bogumili su najveće utočište  našli u Bosni u vrijeme Kulina bana gdje postaju državna religija. Njihov progon traje i tokom kasnijih vjekova, pa tako  u 85. članu Dušanovog Zakonika iz XIV vijeka stoji da će se najsurovije obračunati sa Babunima.

 Dolaskom Turaka na Balkansko poluostrvo, većina Bogumila je masovno primila Islam koji je bio najbliži njihovom učenju. Vjerovatno se ovo  dogodilo dobrovoljno, jer da je bilo prisile to bi se desilo na prostorima koji su bili bliže putevima i gradskim utvrđenjima u kojima je boravila turska vojska. Prema turskim defterima i popisu iz 1579. godine u Gori su 382 porodice islamizirane dok ih je u Ljumi 443. A poznato je da je većina sela u ovom periodu sa manjim brojem kuća. U Kruševu je bilo 7 muslimanskih porodica (Abdulah Ahmet, Abdulah Džafer, Seit Mehmet Mustafa, Dabag Jusuf, Abdulah Ibrahim, Abdulah Husein i Abdulah Sulejman). Međutim, prema imenima ostalih muških članova porodica, veoma je teško odrediti njihovu pripadnost. Značajan dio ima romanska imena (Polat, Tuna, Nigo, Rase, Niv, Avan, Ugras), ali je dosta imena koja su juručkog porijekla ( Gun, Guldan, Kurt, Zulfikar, Dazinlu), a javljaju se i imena Isak i Ismail koja su u grupi nemuslimanskih porodica[4]. Ovi podaci ukazuju da je proces islamizacije bio u jeku još sredinom XVI stoljeća i suprotni su od tvrdnji mnogih autora da je “islamizacija” u Gori trajala do sredine XIX vijeka.

I prije 1912.godine bilo je kretanja stanovništva Gore (sa stokom ili zbog pečalbe), ali se nikako ne može govoriti o nekom vidu muhadžirluka. Bilo je iseljavanja zbog siromaštva i gladi, ali ne i zbog “islamizacije”, kako navodi Harun Hasani u tekstu Migracije stanovništva Gore[5]. Takođe, tvrdnja da se islamizacija u Gori “protegla” do XIX vijeka je sumnjiva i potiče iz kuhinje Jastrebova. Pomenuti turski defteri iz druge polovine XVI vijeka jasno ukazuju da je proces islamizacije već tada  bio u poodmakloj fazi.  Što se, pak, tiče Urviča i Jelovjana koje autor pominje, ova dva sela su zaista goranska subgrupa, ali su ta naselja nastala u XVII vijeku i njihovi stanovnici su tamo stigli kao muslimani.[6] Postoji i legenda u Borju da je u blizini tog sela postojalo selo koje se zvalo Gušavce i koje je zapaljeno zbog kuge (čume) a većina stanovnika prešla na drugu stranu Šarplanine i nastanila se u dva pomenuta sela. Tako da je isključena svaka mogućnost da je islamizacija bila uzrok iseljavanja. To mogu tvrditi samo oni koji, na jednom drugom mjestu,  islamizaciju doživljavaju kao zlo i upoređuju je sa kugom.

O pravom muhadžirluku u Gori može se govoriti nakon odlaska i propasti Otomanske Turske sa ovih prostora. Prvi talas se dogodio krajem 1912. godine i nastavio se tokom Prvog svjetskog rata (1915 – 1917).

U jesen 1917.godine dogodio se najveći muhadžirluk. Samo je iz Kruševa u dva dana iselilo 70 porodica. Iz Restelice, Zli Potoka i Broda mnogo više. Od 118 domaćinstava, koje pominje Jastrebov 70-tih godina XIX vijeka, u Kruševu je 1918.ostalo svega 8. Brod, koji je do balkanskih ratova bio varošica sa mnogobrojnim dućanima, doživljava masovno iseljavanje. Većina odlazi u Tursku, mada je bilo i onih koji su se zaustavili u Tetovu i Skoplju. (Danas u Turskoj živi nekoliko hiljada ljudi porijeklom iz Broda a u Skoplju gotovo 400 porodica.) Kruševljani su se nastanili na obalu Crnog mora u selu Jalikej, u blizini Čataldže.

Do sada se veoma rijetko govorilo  o uzrocima ovog velikog talasa iseljavanja. Neću govoriti o poznatim motivima koji su podstakli iseljavanje (glad, nesigurnost zbog uspostavljanja nove granice, vjerska identifikacija i emotivna vezanost za Tursku i dr.), već ću ukazati na neke događaje koji su se desili u ovom vremenu i koji su kao posledicu imali da  se stanovništvo Gore  gotovo prepolovilo.

            Naime, srpska vojska je na području Gore izvršila nekoliko zločina nad stanovništvom što je uticalo na ubrzanje procesa iseljavanja. Sve se to događalo u jesen 1913. godine. U tom vremenu su u Restelici (Javori), Kruševu, Brodu (Zdražejec), Globočici i nekim drugim selima izvršeni masakri nad nedužnim civilima. Istina je da je u to vrijeme u Albaniji bila pobuna na čijem je čelu bio Ćazim Lita, ali odjeci ove pobune u Gori do danas nisu dovoljno proučavani. Poznato je učešće u ovim događajima Naila Dane iz Rapče i Mula Rasima iz Zapoda, ali  gotovo niko do sada nije o tome pisao u kosovskom dijelu Gore. U albanskoj historiji su  ovi događaji obrađeni a bitka na Koritniku i pobuna poznata je kao Treći balkanski rat.

Osim toga, u Gori su stradali  samo civili, među kojima i djeca, što upućuje na cilj ovih zločina, a to je isključivo zastrašivanje stanovništva. U to vrijeme se određivala i granica između Srbije i Albanije, pa je bilo potrebno da se ljudi na vrijeme upozore.Tako se dogodilo da je Gora podijeljenja na dva dijela - jedan dio je ostao u granicama Srbije, t.j.u Kraljevini SHS, a drugi, manji dio, pripao je Albaniji.

            Prema popisu stanovništva iz 1913. godine u kosovskom dijelu Gore je živjelo 12.331 stanovnika, dok je na popisu iz 1921.godine bilo ukupno 7.177. Smanjenje iznosi 41.8%. U svim selima je došlo do smanjenja broja stanovnika, s tim što  u nekim selima to ima karakter egzodusa. Navodimo paralelne podatke o broju stanovnika Gore za 1913. i 1921.godinu koji najbolje ilustruju masovnost muhadžirluka:

           

 

           Naselje[7]

Broj stanovnika 1913.

Broj stanovnika 1921.

     Baćka

              410

                167

     Brod

           2.624

             1.863

     Vraništa

              634

                509

     Globočica

              607

                391

     Dikance

              458

                162

     Dragaš(Krakošta)

              244   

                137

     Zli Potok

              914

                264

     Krstec (G. i D.)

              637 

                299

     Kruševo

              405

                126

     Kukaljane

              506

                361

     Lještane

              417

                336

     Ljubošta

              316

                211

     Mlike

              326

                260

     Orćuša

              376

                242

     Radeša

              467

                447

     Rapča (G.i D.)

              711

                622

     Restelica

           2.279 

                745

            Ukupno

         12.331

             7.177

 

                       &n

Krusevo
<< 01/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

Moto
Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo. A. I.

R.Tagora
Kad te ljubav zove sledi je,
Premda su joj putevi tvrdi i strmi.
A kad vas krila njena ponesu, predajte joj se,
Premda vas mac skriven u njezinim perima moze raniti.
A kad vam govori, verujte joj,
Premda njezin glas može razdrmati vaše snove kao što severac pustoši perivoj.
Jer, kao što vas ljubav kruni, tako ce vas i razapeti.
Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i podkresava.
Kao što se uspinje na vašu visinu i draga vam najnežnije grane
što dršcu na suncu.
Tako ce vam sici u korenje i protresti dok prianjaju uza zemlju.
Poput snopova žita ona vas u se skuplja.
Ona vas mlati da bi vas razgolitila.
Ona vas sije da bi vas lupine vaše oslobodila.
Ona vas melje dok ne pobijelite.
Ona vas meša dok gipki ne budete,
A onda vas mece na svoj sveti oganj,
da postanete sveti kruh za Božji sveti pir.
Sve ce vam ovo ljubav uciniti kako bi ste doznali tajne svojega
srca i da bi ste po tom znanju postali komadic srca samoga Života.
Ali, ako u svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak.
Bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,
U svet bez godišnjih doba, gde cete se smijati, ali ne punim smijehom,
i gde cete plakati, ali ne svim svojim suzama.
Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe.
Ljubav nema ništa niti se ona može imati:
Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.

Merlin - Smijehom strah pokrijem
U vrijeme kada sumnja
izlazi iz zbunja
u vrijeme kada svako
u svakoga sumnja
Gdje smo sada mi
gdje su one rijeci velike
gdje smo sada mi
od Australije do Amerike
Gdje je ona ptica
sto imala je glas
sto nosila je uvijek
dobru vijest za nas
O da l' smo rodjeni zli
il' smo u putu to postali
o da l' smo rodjeni zli
il' smo isti k'o ostali
Ref.
Smijehom strah pokrijem uvijek
kad otkrijem da si sretna
daleko od mene na kraju svijeta
gdje svako za sebe tugu tka
Smijehom strah pokrijem uvijek
kad otkrijem da si sretna
daleko od mene ma nek' si dobro
nek' ruza ne vene kad venem ja
U vrijeme kada sumnja
protice kroz vene
kome je to stalo
do tebe i mene
Mi nismo rodjeni zli
mi nikad nismo to ni bili
mi nismo rodjeni zli
voljeti nismo ni prestali

Rade Šerbeđija - Ne daj se Ines
Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
Drukčijim pokretima i navikama
Jer još ti je soba topla
Prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si više ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedećeg jutra oko devet do stanice
I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
Kao list niz jednu beogradsku padinu
u večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines


dugo je pripremano naše poznanstvo
I onda slučajno uz vruću rakiju
I sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena želja
Tvoj je način gospođe i obrazi seljanke
Prostakušo i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
I moja soba obješena u zraku kao naranča
Kao narančasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39. kod Grković
Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva
Upotreba zajedničke kupaonice
I "Molim Vas ako me tko traži"

Ne daj se Ines

Evo me ustajem tek da okrenem ploču
Da li je to nepristojno u ovakvom času
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdraži početak
Raspolažem s jos milion njeznih
I bezobraznih podataka naše mladosti
Koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napušta



Ne daj se Ines

Poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža
Odlazeći da se počesljaš u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice

Znam da će jos biti mladosti,
Ali ne više ovakve - u prosjeku 1938
Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta će mi mladost teško pasti
A bit će ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo počinje kiša,
Kao sto već kiši u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se miješaju
Glas majke prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Još malo šetnje uz more i gotovo

Ne daj se Ines

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
3325

Powered by Blogger.ba